U ovom intervjuu, Ricardo Rocha, tehnički direktor za energiju vjetra na moru u tvrtki za obnovljivu energiju na globalnoj razini BayWa r.e., govori o potencijalu plutajućih vjetroelektrana i trenutačnim izazovima u industriji. Stručnjak za industriju također naglašava potrebu za stručnošću u brtvljenju.
Kako plutajuće vjetroelektrane mogu omogućiti energetsku tranziciju?
Smatram da su plutajuće vjetroelektrane ključna tehnologija za održivu energetsku tranziciju. To je jedino dostupno rješenje za određene regije, gdje su dubine vode izuzetno duboke i nema dovoljno mjesta. To rješava puno ograničenja za primjenu tehnologija na kopnu.
Možete li opisati njezin potencijal, na primjer, u usporedbi s vjetroelektranom na moru koja je na fiksnoj podlozi?
Tehnologija za pučinsku vjetroelektranu napredovala je tijekom godina i predstavlja razvijeno tržište. Tehnologija je zrela i na tržištu je dostupno nekoliko mogućnosti, za razliku od industrije „fiksno dno“. Kad je industrija „fiksnog dna“ započela imali smo temelje temeljene na gravitaciji, ali smo kasnije usvojili fiksne monopilote za temelje. S toga smo prešli na zaštitne temelje.
Plutajuća vjetroelektrana relativno je novi koncept, a tehnologija koja se upotrebljava prilagođena je i usklađena s potrebama u industriji nafte i plina. Stoga je mnogo prototipskih projekata već implementirano i u funkciji nekoliko godina. Prednost postojeće tehnologije omogućila je i pružila tržištu plutajuće vjetroelektrane raznovrstan tehnički portfelj, za razliku od jedinstvene primjene „pričvršćivanja za dno“, koja je bila uvjetovana kako troškovima tako i tehnološki.
Kao rezultat toga, navodi Wood Mackenzie, u današnje vrijeme imamo 127 različitih tehnološki spremnih plutajućih temelja, što bi tranziciju moglo učiniti nešto izazovnijom, u odnosu na jedno „pričvršćivanje za dno“ na koje smo navikli, ali tko ne voli izazov!
Koji su glavni izazovi i što industrija može učiniti da ih prevlada?
Mislim da je najveći izazov standardizacija i industrijalizacija. Postoji nekoliko koncepata, ali u tijeku je tek nekolicina projekata. Rekao bih da postoje tri tehnologije koje se mogu smatrati zrelima. To ograničava mogućnosti za razvoj, standardizaciju i industrijalizaciju nekih od ovih koncepata. Moramo uzeti u obzir što smo uočili u industriji vjetroelektrana koje se pričvršćuju za dno: čitav lanac opskrbe vezan za naftu i plin prilagođava se novoj industriji, a zatim se služi tim znanjem i iskustvom, uz nove ideje i ubrzan put te niz projekata, kako bi dospio u fazu u kojoj se danas nalazi industrija vjetroelektrana koje se pričvršćuju za dno.
Jeste li upoznati s brtvama Roxtec?
Da, svakako. Znam da su Roxtec plug-and-play rješenja prisutna već duže vrijeme u industriji. Bili su dio industrije, kako u turbinama, tako i u podmorskim stanicama. To je rješenje koje nam omogućuje fleksibilnost u dizajnu koja nam je potrebna za brzu i jednostavnu implementaciju na moru.
Je li moguće koristiti iste brtve kabela i cijevi u plutajućim vjetroelektranama kao u vjetroelektranama s fiksnim dnom?
Ne vidim nijedan razlog protiv, jer je temeljna razlika između pričvršćenog i plutajućeg dna u pogledu glavnih kabela, kabel između agregata koji je obično dinamičan, a ne statičan. Ali sve komponente – srednjenaponske, visokonaponske, niskonaponske, komunikacije, unutar plovka – ne bi se trebale razlikovati. Po mom mišljenju, možemo jednostavno implementirati rješenje u projektnu platformu plutajuće vjetroelektrane.
Kako Roxtec može pomoći u podršci industriji plutajuće energije vjetra. Postoji li potreba za stručnim brtvljenjem?
Naravno, ključno je da naše strukture održavamo vodonepropusnima tamo gdje moraju biti vodonepropusne, posebno osjetljive komponente i visokonaponske komponente zbog sigurnosnih razloga. Podrška u vrlo ranoj fazi, s implementacijom vaših plug-and-play rješenja u dizajn vjetroelektrane, bila bi od velike pomoći.
